Javnobilježnička nagrada

Javnobilježnička nagrada

Ispričavam se svim javnim bilježnicima i objavljujem da nemam ništa protiv njih osobno kao ni protiv njihove službe.
Ni sam ne znam zašto sam baš njih izabrao, kad na ovom svijetu ima tako puno nepravde.
Riječ je o javnobilježničkim naknadama i javnobilježničkim nagradama koje su propisane Zakonom i pravilnicima. Smatram da je zakonodavac kreirao nepravdu kada je kao osnovicu za izračun naknade uzeo samu financijsku vrijednost predmeta. Mada je potpuno isti posao koji ured obavlja pri sastavljanju kupoprodajnog ugovora za nekretninu vrijednu 500 eura, kao i za nekretninu vrijednu 5 milijuna eura, javnobilježnička nagrada (dakle ono što JB na tome zarađuje) je višestruko veća. Čak je moguće da za manje vrijednu nekretninu uloži puno više vremena i truda, ako se radi o kompliciranom ugovoru, nego što je to potrebno za vrijedniju nekretninu sa jednostavnim ugovorom. Nagrada bi trebala biti adekvatna uloženom trudu, kao što je to slučaj sa ostalim strukama. Moglo bi se računati po broju kreiranih stranica koje se množe sa nekakvim faktorom složenosti, na primjer. Slično je i s ostavinskim raspravama. Nagrada ovisi o vrijednosti ostavine, a ne o složenosti postupka. To je nepravda i prema javnim bilježnicima i prema njihovim klijentima. Usporedimo to s dimnjačarom, na primjer. Dimnjačar za čišćenje dimnjaka, na koji nije priključeno centralno grijanje, uzima 20 kuna, bez obzira na to da li kuća vrijedi 10 tisuća ili 500 tisuća eura. Dimnjak je dimnjak. Osim ako nije za centralno grijanje. Onda je čišćenje skuplje, jer je i posao veći.
Svatko treba biti nagrađen prema uloženom radu, pa tako i javni bilježnici. Usluge se ne smiju naplaćivati skuplje samo zbog pretpostavke da netko ima više novca. Pogotovo se ne smiju donositi Zakoni koji krše ovo načelo. Kod nas takvih zakona ima previše, što dokazuje da većina nije uvijek u pravu. Većina je izabrala nekvalificirane zastupnike.