Nedostatak kao vrlina

Nedostatak kao vrlina

Vodonoša u Indiji posjedovao je dva velika vrča, koje je nosio obješene na motku o vratu. Jedan vrč bio je napukao, a drugi je bio savršen. Dok je savršeni krčag uvijek donosio puno vode nakon dugog hoda od potoka do gospodareve kuće, napukli krčag donio je samo polovicu.

Pune dvije godine ovo se dnevno ponavljalo, i vodonoša je samo donosio vrč i pol vode, umjesto puna 2 vrča, do gospodareve kuće. Naravno, savršeni vrč bio je ponosan na svoj doprinos, savršen za svrhu kojoj je bio namijenjen. Jadni napukli vrč sramio se svojeg nedostatka, i osjećao se jadno doprinoseći samo polovicu od onoga što je trebao.
Po isteku druge godine, shvativši da je neuspjeh gorak, jednog dana progovori vodonoši pri potoku.

“Sramim se sebe, i želio bih ti se ispričati”.

“Zašto?” Upita vodonoša. “Zašto se sramiš?”

Vrč nastavi: “Kroz protekle dvije godine bio sam u stanju donositi samo pola svog tereta, jer je druga polovica iscurila kroz napuklinu do gospodareve kuće. Zbog moje mane, ti radiš više, a ne dobivaš punu naknadu za svoj napor”.

Vodonoša se sažalio nad starim napuklim vrčem i suosjećajući reče: “Kad se budemo vraćali, želio bih da obratiš pažnju na prekrasno cvijeće uz stazu”.

Stvarno, kako su se penjali uzbrdo, stari napukli vrč opazio je s jedne strane staze divno divlje cvijeće obasjano suncem i to ga je malo oraspoložilo. Ali kad su stigli do kraja, opet ga obuze tuga i još jednom se ispriča vodonoši za svoj neuspjeh. Vodonoša mu reče: “Jesi li opazio da cvijeće cvjeta samo sa tvoje strane staze, a na strani savršenog vrča ga nema? To je zato, što sam ja oduvijek znao za tvoj nedostatak, pa sam ga iskoristio. Na tvojoj strani staze posadio sam sjemenke cvijeća i svaki dan dok smo prolazili ti si ih zalijevao. Već dvije godine berem ovo divno cvijeće i njime ukrašavam gospodarev stol. Bez tebe, ova ljepota nikad ne bi krasila njegov dom.”